|
|
Treća lekcija: Razvoj organizacije Jedan od prvobitnih oblika organizacije bio je sistem subkontraktora (podugovaranja), koji se sastojao od poslodavca (koordinatora) i radnika, koji su radili u svojim kućama ill radionicama. Poslodavac je organizovao posao, nabavljao potreban materijal (sirovine) i nalazio kupce, odnosno, distribuirao gotov proizvod, koji su mu radnici donosili iz raštrkanlh porodičnih radionica. Suština ovog sistema je što aktlvnosti nisu obavijane u organizovanom zajedničkom prostoru, već u različitim prostorima (obično u kućama radnika) i što su sredstva za proizvodnju odredjenih roba bila vlasnišvo radnika, koji su, kao podugovarači, radili za poslodavca. Poslodavac koji je koordinirao ovakvu aktivnost bio je pra-menadžer. Pocetkom 20. veka razvili su se oblici organizacije, koji - u modernim varijantama - postoje i danas. To su: privatne kompanije, državne kompanije, jedinstvena trgovina, partnerstvo, muitinacionatne kompanije, nacionalizovana industrija, kooperative, radničke kooperative, industrijsko partnerstvo, odeljenja državne uprave, lokalna viast ltd. Najuniverzalniji oblik organizacije je kompanija. Može biti sa ograničenim jemstvom, državna iii privatna. Na primer, u Velikoj Britaniji postoji preko 15,000 državnih i oko 500,000 privatnih kompanija. Svi ovi oblici organizacije imaju istu, iii sličnu upravljačku strukturu. Zakon o kompanijama (1948), dopunjen 1989. godine, utvrdjuje generalnu organizacionu strukturu kompanije, a menadžmentu daje vlast i legitimnu moć rukovodenja. |
|
|